Jutro je. Pogledam kroz prozor, magla je pokrila
grad. Dižem se, i polako gegam prema kupaoni.
Već prvi korak iz spavače sobe ovije topli miris kave.
Udišem ga punim plućima, nosi me u djetinjstvo, sjeća na mirise koji su se
širili stanom dok su roditelji ispijali svoju jutarnju kavu.
Sjećam se kada sam kao klinka, kuhala svoje prve kave.
Bila sam još dijete i zapravo ništa osim finog, slatkog kakaa ili bijele kave
nije prolazilo.
Ali želeći biti ''velika'' primila sam se džezve. Kava
naravno, nikako da bude dobra. Prvi gutljaj – pregorko. Nakon što bih dodala nekoliko
žlica šećera – preslatko…Nikako da shvatim što je to toliko fino u toj kavi!
Danas, kada sam napokon ''velika'' i ne trebam
šećera, uživam u svojim jutarnjim kavama. I te, jutarnje su mi najdraže. Prva
kava, dok su pupoljci još ne okaljani drugim okusima, dok kuhinja još ne miriši
po ručku pruža baš pravu dozu ugode, od nje teški kapci postaju pera i
postajemo spremni za novi dan.
Kava je za sve vas koji niste znali, ako ih ima,
napitak posebne i izražene arome, a priprema se od prženih sjemenka biljke roda
Coffea. Iako postoji više od 70 vrsti drveta kave uglavnom se koriste zrna Arabice
i Raobuste.
Coffea arabica - “arapski grm kave”, je autohtona
biljka iz Etiopije koja se u 18. stoljeću počinje uzgajati u Brazilu koji ubrzo
postaje najveći proizvođač arabice. Najbolje uspijeva na temperaturi od oko
20°C.
Dvije do četiri godine nakon sadnje, grm arabice
počinje cvjetati - traje svega par dana, i nakon što je ocvao počinju se
pojavljivati tamno zelene bobice. Kroz proces dozrijevanja one mijenjaju boju
od žute, preko svijetlo pa sve do tamno crvene boje kada su spremne za berbu.
Za kvalitetu kave bitno je brati ih u pravom trenutku, a kako ne dozrijevaju
sve u isto vrijeme, mnogi ih beru ručno kako bi se izbjeglo miješanje nezrelih ili prezrelih zrna sa zrelim. Unutar bobice nalaze se dva zrna
kave koja, u slučaju arabice sadržavaju oko 0,8 – 1,4 % kofeina dok robusta
sadrži oko 1.7-4% kofeina.
Robusta više voli ekvatorske vrućine i vlažnost. Otpornija je od arabice, lakše
ju je uzgajati te daje veći urod što sam
uzgoj čini jeftinijim. Pržena zrna robuste daju jak, karakterističan zemljani
okus no često sa puno više gorčine nego što je ima u arabici. Zbog oporog
okusa, zrna robuste se najčešće koriste za mješavine lošije kvalitete, no ipak,
upravo taj jak okus često je poželjan u mješavinama kako bi dao jačinu kavi, te
se visoko kvalitetne robusta mješavine koriste
za pripremu tradicionalnog talijanskog esspresa.
Dok su arabica i robusta, kave dostupne većini,
postoji i kava koja postiže cijenu višu od 500 kuna po šalici - Kopi Luwak. Naziv dolazi od riječi Kopi što
na indonezijskom znači kava i Luwak lokalno ime za životinju slična mački - Asian
Palm Civet.
Bobice ove su rijetke a raste u Indoneziji a njima se Asian
Palm Civet hrani.
Mesnati dio ploda pojede i probavi, a koštice izbavi u
izmetu. Nakon što ih tragači skupe, zrna kave se peru, suše na suncu te lagano
prže a od njih se dobije aromatična kava sa malo vrlo gorčine.
Iako mi pomisao na ispijanje kave koja je prošla mačji
probavni trakt na prvu ne zvuči baš primamljivo, moram priznati da bih ipak
rado probala tu kavu od 500 kuna.
No, na tako nešto ću se odlučiti tek kada moji pupoljci
budu istrenirani da prepoznaju sve arome, tako da mogu uživati i cijeniti svaki
gutljaj a do tada – treniram na običnoj, industrijskoj arabici!
Nema komentara:
Objavi komentar