četvrtak, 22. studenoga 2012.

Coffe break



Jutro je.  Pogledam kroz prozor, magla je pokrila grad. Dižem se, i polako gegam prema kupaoni.
Već prvi korak iz spavače sobe ovije topli miris kave. Udišem ga punim plućima, nosi me u djetinjstvo, sjeća na mirise koji su se širili stanom dok su roditelji ispijali svoju jutarnju kavu.
Sjećam se kada sam kao klinka, kuhala svoje prve kave. Bila sam još dijete i zapravo ništa osim finog, slatkog kakaa ili bijele kave nije prolazilo.
Ali želeći biti ''velika'' primila sam se džezve. Kava naravno, nikako da bude dobra. Prvi gutljaj –      pregorko. Nakon što bih dodala nekoliko žlica šećera – preslatko…Nikako da shvatim što je to toliko fino u toj kavi!
Danas, kada sam napokon ''velika''  i ne trebam šećera, uživam u svojim jutarnjim kavama. I te, jutarnje su mi najdraže. Prva kava, dok su pupoljci još ne okaljani drugim okusima, dok kuhinja još ne miriši po ručku pruža  baš pravu dozu ugode, od nje teški kapci postaju pera i postajemo spremni za novi dan.


Kava je za sve vas koji niste znali, ako ih ima, napitak posebne i izražene arome, a priprema se od prženih sjemenka biljke roda Coffea. Iako postoji više od 70 vrsti drveta kave uglavnom se koriste zrna Arabice i Raobuste.
Coffea arabica - “arapski grm kave”, je autohtona biljka iz Etiopije koja se u 18. stoljeću počinje uzgajati u Brazilu koji ubrzo postaje najveći proizvođač arabice. Najbolje uspijeva na temperaturi od oko 20°C.
Dvije do četiri godine nakon sadnje, grm arabice počinje cvjetati - traje svega par dana, i nakon što je ocvao počinju se pojavljivati tamno zelene bobice. Kroz proces dozrijevanja one mijenjaju boju od žute, preko svijetlo pa sve do tamno crvene boje kada su spremne za berbu. Za kvalitetu kave bitno je brati ih u pravom trenutku, a kako ne dozrijevaju sve u isto vrijeme, mnogi ih beru ručno kako bi se izbjeglo miješanje  nezrelih ili prezrelih zrna  sa zrelim. Unutar bobice nalaze se dva zrna kave koja, u slučaju arabice sadržavaju oko 0,8 – 1,4 % kofeina dok  robusta  sadrži oko 1.7-4%  kofeina. Robusta više voli ekvatorske vrućine i vlažnost. Otpornija je od arabice, lakše ju je uzgajati  te daje veći urod što sam uzgoj čini jeftinijim. Pržena zrna robuste daju jak, karakterističan zemljani okus no često sa puno više gorčine nego što je ima u arabici. Zbog oporog okusa, zrna robuste se najčešće koriste za mješavine lošije kvalitete, no ipak, upravo taj jak okus često je poželjan u mješavinama kako bi dao jačinu kavi, te se visoko kvalitetne robusta mješavine koriste  za pripremu tradicionalnog talijanskog esspresa.

Dok su arabica i robusta, kave dostupne većini, postoji i kava koja postiže cijenu višu od 500 kuna po šalici -  Kopi Luwak. Naziv dolazi od riječi Kopi što na indonezijskom znači kava i Luwak lokalno ime za životinju slična mački - Asian Palm Civet.
Bobice ove su rijetke a raste u Indoneziji a njima se Asian Palm Civet hrani.
Mesnati dio ploda pojede i probavi, a koštice izbavi u izmetu. Nakon što ih tragači skupe, zrna kave se peru, suše na suncu te lagano prže a od njih se dobije aromatična kava sa malo vrlo gorčine. 

Iako mi pomisao na ispijanje kave koja je prošla mačji probavni trakt na prvu ne zvuči baš primamljivo, moram priznati da bih ipak rado probala tu kavu od 500 kuna.
No, na tako nešto ću se odlučiti tek kada moji pupoljci budu istrenirani da prepoznaju sve arome, tako da mogu uživati i cijeniti svaki gutljaj a do tada – treniram na običnoj, industrijskoj arabici!

utorak, 13. studenoga 2012.

Taj famozan broj 30




Nedavno je pokucao i na moja vrata. Otvorila sam i da vam iskreno kažem nisam doživjela ništa posebno. Pogledala sam se u ogledalo, i pazi čuda ista sam kao i sa 29, 28 usuditi ću se reći čak i sa 27…
Ne zračim nekom posebnom zrelošću, nikakvo prosvjetljenje doživjela nisam…
Pa se pitam, čemu ta sveobuhvatna ushićenost kojom te obasipaju skoro svi kada im kažeš da ti je trideseti.
Nisam primijetila da mi se tog 06.11 račun u banci nešto podebljao pa bih sada trebala zvati sve znance, možda čak sve ''frendove'' sa fejsa na urnebesnu proslavu ročkasa, gdje će pjenušac teći u potocima i svi ćemo se ludo zabavljati do ranog jutra.
Proslavila sam ja svoju tridesetu, ali proslavit ću i trideset prvu, drugu, treću…uvijek okružena svojim najdražima, mojim najvećim poklonom (iako i oni mali, sad zamotani-ubrzo razmotani donose dozu veselja).
Sada sam, neki kažu, postala prava žena... Tako sam vjerojatno svoje dvadesete provela u nekom limbu gdje Britney Spears pjeva  '' I'm not a girl…Not yet a woman''
Rekla bih da su to zaostaci nekog prošlog društva, gdje je žena u 30-oj već završila fakultet, donekle   izgradila  karijeru, udala se i ima ili samo što nije rodila dijete pa je kao sada već kompletna osoba.
Ja sam studirala do svoje 27, nisam stalno zaposlena, tek sada se selim od doma tako da sam daleko od takvog poimanja kompletne žene.
Pred mnom još je dalek put, još barem 10 godina I'm not a girl…Not yet a woman  limba.
Još sam uvijek dijete koje želi sve, i to naravno želi sada…romantiku, zvijezde sa neba, svu Nutellu i sav pršut ovog svijeta, još uvijek se želim glupirati, slikati dok radim glupe face…Još uvijek želim djetinjasto vjerovati da će sve biti super i maštati na nekom svom oblaku…
Vjerojatno zato i ne razumijem često mi u zadnjih par dana upućenu rečenicu ''je… sada kada imaš trideset…'' Što sada moram? Što me sada izdvaja od drugih koji još nisu u klubu 30 plus?
Nisam primijetila ništa doli zezanja mlađih od mene da sam stara, i žaljenja ovih starijih jer sam još uvijek tako mlada…
Kada malo bolje razmislim, brinem se zapravo što sad? Kada ga toliko hvale, da li je taj klub izdisaj mladosti? Zar toliko brzo prolaze godine kada zađeš u tridesete pa 30 predstavlja toliko bitan broj? O četrdesetima nitko ne priča, pedesete isto nisu baš in… Zar uistinu nakon tridesete godine postaju toliko monotone, obilježene brigom, pranjem, čišćenjem i kuhanjem da svi gube dječje veselje koje je do nedavno pratilo rođendane, ne bude se sa osmjehom nego sa sve više i više zamjeranja prema tom okrutnom svijetu i tako sve do famozne brojke 60 kada valjda slaviš što si živ, i sve si uspio izgurati… Napokon se bližiš penziji, djeca su odrasla, odselila su i sada se napokon možeš opustiti kao da imaš 30?
Ako je tako onda zaista, živjele tridesete!!!!