Fritkuše

Fritkuše - Jasna, Ivana i Goranka

Volim šarenilo i kič Zagreba u ovo blagdansko doba. 

Natrpane, svjetleće štandove i iritantan zvuk kineskih igračka.

Volim miris kuhanog vina i kobasa koji se širi trgom, masnih fritula koje pozivaju na grijeh.

Volim kada mi pahulje snijega hlade obraze dok se istovremeno pokušavam ugrijati kuhanim vinom.

A kada u svemu tome uživate sa dragim ljudima, doživljaj je potpun.

Ništa nam ne smeta, niti stajanje u redovima, niti promrzla stopala koja već polako odbijaju poslušnost. Crvene uši, ispucale usne, kuhano vino na rukavicama, proliveno u naguravanju kroz masu.

Svi su dobre volje, svima osmijeh na licima, pogotovo vlasnicima kada vide redove pred svojim kućicama.

Pokloni se već kupuju, dućani krcati, mahnito se prebire po stvarima, tražeći način da se uštedi koja kuna.

Pokloni svake godine sve veći i veći, iako su naši novčanici sve tanji i tanji. Nema veze, kartice su tu, budemo na 12 rata, jer kako da ove godine Djed Mraz pod bor ne donese najnovije i najmodernije igračke, mobitele, tablete…

Moje šopingiranje će još malo sačekati. Želim uživati u Zagrebu gradu i upiti što više ove atmosfere, prije nego što se navuče atmosfera nervoze, jer eto kao i obično zadnji dan kupujemo poklone!

Tako da, do tada, vjerojatno i ove godine, zadnjeg dana moram skupljati snage uz kuhano vino, kobase i fritule naravno!

Amadeus, Amadeus...

Neki dan sam, ležeći na kauču, sa Bajaderom ispred sebe, gledajući film o genijalnom kompozitoru Mozartu, shvatila da sam uistinu, kako su mi ponekad znali prigovoriti pravi FOODSNOB!

Naime,  najavna špica još nije niti završila, a ja sam već bila mislima u Beču i uživala u fantastičnim Mozart kuglama.

Čokolada se raskošno topila u mojim ustima, prateći ritam Male noćne muzike, a svoj vrhunac dosegla je slatkim okusom marcipana.

I tako sam ja, sa Bajaderom u jednoj ruci a Mozart kuglom u mislima, tonula u sladak čokoladni san.

O hrani mogu pričati uvijek, o hrani mogu razmišljati stalno, sa bilo koje teme ja ču časom doći na temu hrane. Moju ljubav prema tom prirodnom bogatstvu, pokazuje i  moje poimanje raja, kao velikog švedskog stola koji lebdi na oblaku, oko kojega svi u bijelim togama šeću i s osmjehom na licu prepričavaju dnevne događaje sa svojim rajskim prijateljima.
 Hranu doživljavam kao svojevrsnu religiju, i tako se prema njoj odnosim. Cijenim je i svaki dan sam zahvalna što mi pruža velike užitke, uz hranu se družim kad sam loše volje, uz hranu slavimo lijepe dane, sve divne uspomene, i početak jedne velike ljubavi ona je propratila.

Kao pravi vjernik naravno, propovijedam o njoj, trudeći se preobratiti sve one nevjernike koji ne shvaćaju razliku između kvalitete i kvantitete i svoje štovanje radije će odati velikoj bečkoj šnicli za 20 kuna nego npr. finoj buzari od škampa ili salati od hobice.

Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv velike bečke šnicle, koju krasi restani krumpir, no imam protiv onih koji  uporno odbijaju povjerovati u filozofiju ''manje je više'' i iz neznanja  ili možda ljubomore daju si za pravo ismijavati trud i kreacije, čak i umjetnička djela vrhunskih kuhara koje ne odgovaraju njihovom ''više je više''.

Rekla bih samo '' oprosti im Bože, jer ne znaju bolje'',  čim čujem veličanje Milke kao najbolje čokolade, jer netko tko je ikada probao Lindt, Côte d'Or  ne bi se usudio reći tako nešto. Ili možda smiješna izjava koju ponekad čujem kako je npr. Eurokrem dostojna zamjena Nutelli.. Pa dajte ljudi, kaj stvarno…?

Zapravo, žalim ih… Sve one koji zbog svoje škrtosti nisu spremni izdvojiti ponekad par kuna više i priuštiti sebi pravu dozu sreće koja se javlja, barem meni, kada mi pupoljci okusni rade na najjače kao da mi zahvaljuju na svim tim divnim okusima koje sam im pružila.

Žalim sve one koji jedu samo da bi živjeli, koji vole samo po potrebi, koji svaku kunu spremaju u neke virtualne pretince odričući se svih onih malih i trenutnih zadovoljstava koje čine život.

Ja živim da bi jela, volim da bi živjela, radim kako bi u životu uživala.

izvor:internet

My little food poem by Ivana Suhadolnik

Food be good to me,

And I will  be good to you.

The only one who gets me you are,

When happy I celebrate with you

I'm happy when I can celebrate you.

Little vine little cheese,

OH YEES PLEASE,

Nice truffles and scrambled eggs,

Olive oil and a piece of bread,

Tiramisu and cheese cake,

A big beautiful lake.

My love and me,

A glass of bubbly

Sun is caressing my face,

Oh how nice it is this place.

Barbeque and a pint of bear

To all my friends – I wish you are here

So we can celebrate life

Be happy with what we have

All the lifetime

Every day that starts with melting butter and a fresh bagel

Apricot marmalade on top

A little bee is buzzing around me,

She lays down on flower beautiful and sweet,

She drinks life

And so should we!

Smjeli pršut i magareći sir

Iza nas je Sedmi međunarodni festival vina i kulinarstva, koji se tradicionalno održava u našem najljepšem hotelu, hotelu Esplanade Zagreb.

I ovoga se puta, organizator, g. Ivan Dropuljić potrudio da nama, hedonistima osigura pravu injekciju užitka.

Svake godine sve bolji i organiziraniji festival, ove je godine u petak 30.11 te subotu 01.12.2012. privukao brojne posjetitelje koji su imali priliku kušati raznovrsna vina domaćih i svjetskih vinara.

Kao i obično, dvorane unutar hotela – Smaragdna, Istanbul, Paris i Venece i ove su godine bile rezervirane za vinare, uvoznike i distributere, dok je terasa Oleander više orijentirana ka prehrambenim proizvodima.

Uz proizvođače maslinova ulja, slastica, mariniranih ribica, moju su pažnju najviše privukla dva proizvođača.

Jedan od njih bila je pršutana Smjeli iz Dugopolja, gdje ste mogli kušati izvanredan pršut koji će za vas stručno i brzo izrezati nasmiješeni vlasnik gospodin Vlade Prančić. Samo par  koraka od ovog finog pršuta smjestio se i proizvođač magarećeg sira iz Srbije, točnije rezervata Zastavica. Magareće je mlijeko vrlo rijetko i dragocjeno te su mu često pridavana ljekovita svojstva. Sir se radi sa dodatkom kozjeg mlijeka, a spada u najskuplje sireve na svijetu –  50- ak grama ovog sira koštat će vas oko 50 eura.

Osim sira u Zastavici od magarećeg mlijeka proizvode i sapune, liker i kreme za lice. Za sada nažalost sir nije moguće kupiti u Hrvatskoj ali nadamo se da će ubrzo pronaći put i do našeg tržišta.

Ove je godine na Sajam je popratila i slavljenička atmosfera. Naime, Hrvatska revija za vino, kulturu jela, pića i turizam, proslavila je u upravo na sajmu svojih 20 godina postojanja.  Cjelodnevna proslava bila je  podijeljena u tri dijela, svaki od kojih je bio, kao i prošlih godina, popraćen vrhunskim vinima i jelima.

I ovom prilikom čestitam rođendan timu Svijeta u čaši, te im želim još mnogo vrhunskih eno-gastronomskih godina!

Željko Suhadolnik, glavni i odgovorni urednik časopisa Svijet u čaši, Vlade Prančić – pršutana Smjeli i Ivana Suhadolnik

Ivana Suhadolnik i magareći sapun od 5 eura

Magareći sir